Čovjek Koji Govori za Hrvate, Ali Nisu Ga Oni Izabrali
Početkom ovog mjeseca, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine imalo je priliku učiniti nešto jednostavno: proglasiti Muslimansko bratstvo terorističkom organizacijom. Saudijska Arabija to je učinila. Egipat to je učinio. UAE to je učinio. Rusija to je učinila.
Srpska predstavnica u Predsjedništvu, Željka Cvijanović, predložila je glasovanje o tom pitanju.
Dva člana su to blokirala. Jedan je bio bošnjački predstavnik Denis Bečirović. To je bilo očekivano.
Drugi je bio Željko Komšić, čovjek koji zauzima hrvatsko mjesto.
Neka to prodre. Osoba koja sjedi na stolici rezerviranoj za hrvatski narod u Bosni upravo je glasovala uz bošnjački blok kako bi zaštitila organizaciju koja je tijekom rata devedesetih punila Bosnu džihadističkim borcima i propovijednicima. Organizaciju čija je ideologija oblikovala političku viziju samog Alije Izetbegovića.
Bosanski Hrvati ga to nisu tražili. Nikada mu ništa ne traže, jer ga nikada nisu ni izabrali. Komšić je četiri puta dobio hrvatsko mjesto u Predsjedništvu, i svaki put brojevi govore istu priču: biran je pretežno od strane bošnjačkih birača, a ne Hrvata. Izborni zakon u Federaciji to omogućuje. Hrvatsko političko mjesto određuje tko god izađe u najvećem broju, a u Federaciji to su Bošnjaci.
Ovo nije tehnikalija. To je strukturalno lišavanje čitavog naroda njegovih prava.
Kada je Cvijanović pokrenula pitanje Muslimanskog bratstva, trebala je da se hrvatski predstavnik postavi uz nju. Umjesto toga, Komšić je glasovao s onima koji su ga izabrali, a ne s narodom kojeg bi trebao predstavljati. Rezultat je da organizacija s dokumentiranom poviješću radikalizacije Bosne ostaje neproglašena terorističkom, a hrvatski glas u prostoriji iskorišten je da se tako i ostane.
Ovako izgleda ukradena reprezentacija u praksi. To nije apstraktno. Ima posljedice za sigurnost regije, za integritet institucija i za svaku hrvatsku obitelj koja živi u Federaciji bez pravog glasa u vladi koja njima upravlja.
Problem Komšića nije nov. Hrvatski političari, Katolička crkva i dijasporske organizacije godinama ga iznose. I upravo u trenutku kada je legitiman hrvatski glas u Predsjedništvu mogao biti važan, to mjesto zauzimao je netko tko služi sasvim drugom biračkom tijelu.
Izborni zakon mora se promijeniti. Opći izbori 2026. se približavaju. Ako bosanskim Hrvatima bude uskraćeno pravo da izaberu vlastitog predstavnika, ovaj se krug nastavlja unedogledinto.
Do tada, zapamtite što se dogodilo početkom travnja 2026. Zapamtite tko je glasovao i za koga je zapravo govorio.
